Vuković je od 2014. godine tajnik i trener kluba, koji ove godine igra u Županijskoj ligi za djevojčice do 13 godina. Zasad imaju dvije pobjede i dva poraza, a u nedjelju bi trebale odigrati još dvije utakmice u Rijeci. Troškovi organizacije utakmica predstavljaju prepreku u želji da se dio utakmica odigra na otoku. "Treba reći da u najstarijem od godišta u ovoj konkurenciji imamo malo igračica, a 'udarna' su nam sljedeća dva godišta. Igramo po dvije utakmice u danu, s po dva poluvremena po 20 minuta, što je naporno, a zbog štednje putuje devet igračica, iako se za utakmicu može prijaviti njih šesnaest. Sada imamo šesnaest aktivnih te šest 'poluaktivnih' igračica, 2011. godišta i mlađe. Pozitivna je strana što su sve unutar tri godine razlike. Treniramo triput tjedno, a prije mjesec dana je šest naših curica bilo pozvano u županijski kamp, s tim da su tri ušle u širi izbor za kvarnersko-ličko područje; to su Iva Pušeljić, Ivna Radoslović i Melisa Banfić. Prošle nedjelje bile su u Opatiji i uspješno odigrale trening-utakmicu pod vodstvom selektora HRS-a Vanje Antića iz Gospića", izvještava Vuković, koji ove sezone sam radi s djecom. "Radim volonterski, a u podmirivanju troškova sudjeluju Grad, Turistička zajednica, roditelji... Snalazimo se, no zbog svega smo ograničeni na ovu ekipu, koja igra u natjecanju", dodaje, podsjećajući da je u deset godina kroz klub prošlo 350 djece, koja su uglavnom igrala mini-rukomet (približno na polovici standardnog igrališta, op.a.).
Kao najveći uspjeh u prvom desetljeću kluba, ističe drugo mjesto u županijskoj ligi u mini-rukometu za 2012. godište prije dvije godine, a ta je ekipa još na okupu. "Igrali smo na turnirima u Umagu, Karlovcu, redovno smo bili prvi vrhu ili blizu. Prošle sezone bili smo sedmi od dvanaest ekipa u Županijskoj ligi velikog rukometa, što je odlično, s obzirom na sve tegobe", nastavlja Vuković, nezadovoljan tretmanom otočnog kluba u županijskim sportskim i rukometnim forumima. U potrazi za većim sportskim izazovima, nekoliko se djevojčica okušalo i u drugim klubovima, a najveću konstantu pokazuje Noemi Gadža, koja igra u mlađim kategorijama "Liburnije" iz Opatije. Ipak, ulaskom u srednjoškolsko doba, većina djevojčica odustaje od rukometa i sporta općenito.
A kako je došlo do pokretanja kluba? "Prije šesnaest godina doselio sam na Lošinj, ali nisam bio siguran da ću ovdje i ostati. Pokrenuli smo klub, veliku pomoć dao je Robert Antičević (predsjednik kluba prvih godinu dana, op.a.), sudjelovali su roditelji, velik doprinos dala je obitelj Gadža. Lijepo smo krenuli, bilo je puno djece, čak 51 u jednom trenutku. No, 'korona' je uništila male klubove, mnogo ih se u našoj županiji i Hrvatskoj rasformiralo. Rukomet je prije pet-deset godina u Hrvatskoj bio na visokoj razini, a sada je pao na niske grane, što također utječe na to hoće li djeca dolaziti na treninge. No, idemo dalje, nema plakanja, bitno je da djeca treniraju. Morat ćemo promijeniti sistem rada, jer i kod nas postoji pitanje opstanka kluba. Volio bih da ostane barem ovako kako je sada i da ne izgubimo ovo što sada imamo", zaključuje voditelj lošinjskih rukometašica, za kraj istaknuvši, kao zanimljivost, veliko zalaganje tri djevojčice s Ilovika, koje redovno dolaze na treninge i mnogo ranije od kolegica se dižu kada se putuje na utakmice.
U temi o lošinjskom rukometu, treba spomenuti i ranije rukometne aktivnosti na otoku. Na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete godine postojala je momčad sastavljena gotovo u potpunosti od srednjoškolaca, koje je trenirao Marijan Kašner. U rujnu 1982. utemeljen je Rukometni klub "Lošinj", koji je okupljao isključivo djevojke i igrao u Primorsko-goranskoj ligi, a neko vrijeme u Regionalnoj primorsko-istarskoj ligi, no nije izdržao do desete godišnjice postojanja. Četvrt stoljeća proteklo je do osnivanja novoga kluba, s tim da je u školskoj godini 2008/09. postojala momčad osnovnoškolska momčad.
