U jednom zapisu iz 1615. godine prvi put se javlja obik "Losin", što svakako predstavlja hrvatski oblik mletačkog toponima "Lossino", iz čega je nastao "Lošin", a kasnije "Lošinj". Dugo vremena se za otok Lošinj upotrebljavao naziv "Isola de Ossero" (Osorski otok), a kada se spominju tamošnja naselja označavaju se nazivom "vila di Lussino", ili u pluralu "vila di Lussini" (Veli i Mali Lošinj). Kad su kasnije lošinjska naselja stekla veći demografski i privredni značaj ušlo je u običaj da se cijeli otok počinje nazivati po tim naseljima, pa tako: "Isola dei Lussini" (otok lošinjskih naselja, ili Otok Lošinjana). Taj naziv je postao zvaničan tek nakon prestanka mletačke vlasti.
Koliko je poznato, prvi put oblik "Losin" naveo je splitski pjesnik J. Kavanjin, iz kojeg se bez sumnje razvio suvremeni naziv "Lošinj". S glasom "nj" kao posljednjim konsonantom izgovara se i u istarskoj narodnoj pjesmi, što je kasnije postalo uobičajeno pa je na koncu naziv "Lošinj" postao zvaničan naziv za otok. Treba napomenuti da izvorna građa za lošinjska naselja rijetko ili nikako ne navodi oblik "Lussino", ili "Lossino", nego obično "Velo i Malo Selo", kasnije "Veli Lošinj" i "Mali Lošinj". Taj naziv redovito bilježe tamošnje župne glagoljske knjige.
Do danas su izrečena razna mišljenja o porijeklu naziva "Lošinj". Ne mogu se prihvatiti mišljenja koja tumače da je to izvedeno od pridjeva "loš", uz tumačenje da je tamošnji teren bio težak za obradu. Neki misle da je taj naziv prenesen čak iz Češke gdje se također susreće slična ili čak identična toponimija kao na Lošinju. Svakako se radi o slučajnim konkordansama širih geografskih prostranstava za koje se ne može potvrditi ni prostorna ni vremenska povezanost. Lošinjska naselja su najvjerojatnije dobila imena po nazivu prvih hrvatskih doseljenika koji su se tamo naselili. Moguće da je među njima bio najbrojniji i najutjecajniji rod Lusinića, na što bi ukazovao i adjektivni oblik u nekim varijantama naziva otoka: "dei Lussino", odnosno "Isola dei Lussini" (također u varijanti Lossini), što bi u prijevodu, značilo "otok Losinića", a kasnije "otok Lošinjana".
Naziv Cres kojim se označava ime naselja ima predslavenski korijen, nastao od rimskog naziva. U starom vijeku otok Cres i Lošinj nosili su isti naziv "Apsyrtides" u značenju "Apsirtovi otoci", tako nazvani po mitskom junaku Apsirtu koji je na tim otocima ubijen i i tamo pokopan (u Osoru). Poseban naziv za naselje Cres prvi put se javlja u 1. stoljeću kod rimskog pisca Plinija kojeg naziva "Crexi", dok Lošinj naziva "Absortium". Kod Klaudija Ptolomeja iz 2. stoljeća u djelu "Geographia" javlja se oblik "Crepsa" itd. Pridjevska izvedenica od ovih naziva je "chersinus" i "chersanus" (creski).
Koliko se zna, u srednjem vijeku "Cres" kao ime otoka javlja se prvi put 1371. godine u povelji hrvatsko-ugarskog kralja Ljudevita kojom taj otok daruje u feud svom komorniku Sarakenu. Kada se u 15. stoljeću na jugu Lošinja počinju sve više privredno razvijati dva naselja (Velo i Malo Selo), od tada se sve češće u mletačkim dokumemtima otok Lošinj počinje nazivati po njima u pluralnom obliku "Isola dei Lossini", ili u singularu "Isola di Lussino".
Talijanski naziv za Cres, "Cherso", javlja se od 12. stoljeća, također izveden iz antičkog naziva "Crexi". Isti je slučaj s hrvatskim nazivom "Cres", koji je također izvedenica od latinskog naziva "Crexi".
Slijedi: O crkvenoj prošlosti otoka Cresa i Lošinja
