Ambroz Haračić rođen je u Malom Lošinju, 5. prosinca 1855. godine, gimnaziju je završio 1875. godine u Zadru, a u Grazu i Beču studirao je matematiku i prirodne znanosti. Stekavši bečku diplomu, kao nastavnik se zaposlio u Pomorskoj školi u Trstu 1878. godine, a sljedeće godine prešao je u istovrsnu ustanovu u rodnom mjestu. U Malom Lošinju osnovao je meteorološku postaju (opservatorij) i vodio je sljedećih osamnaest godina. Od 1897. do 1905. godine radio je ponovo u Trstu, sada u Trgovačko-pomorskoj akademiji, a od 1905. do umirovljenja 1911. ponovo u Pomorskoj školi u Malom Lošinju.
Rezultate sustavnih meteoroloških promatranja objavljivao je u školskim programima, godišnjacima Središnjeg zavoda za meteorologiju, Hidrografskog ureda u Beču te Pomorskog opservatorija u Trstu. Još je objavljivao u časopisu "Deutsche Rundschau für Geographie und Statistik" i prvim turističkim vodičima Lošinja.
Kao botaničar, Haračić je istraživao floru otoka, pridonijevši s više od tisuću otočnih vrsta herbariju Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, bilježivši nazive biljaka na latinskom, talijanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, uključujući narodne nazive. Godine 1905. objavio je djelo "L'isola di Lussin. Il suo clima e la sua vegetazione". Pisao je i o spiljama otoka Cresa, bio je fotograf-amater.
U vrijeme austro-ugarske vlasti na ovom području, dok je u ovim krajevima službeni jezik bio talijanski, Haračić - za razliku od mnogih kolega suvremenika - nije postupao oportuno i prilagođavao svoje prezime talijanskoj grafiji, već je inzistirao na hrvatskom obliku, dakle s dijakritičkim znakovima. Napokon, tako stoji i na povelji kojom ga je austro-ugarski car Franjo Josip I. proglasio vitezom 1904. godine. Sudjelovao je u vodstvu lošinjske podružnice Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, najpoznatije po osnivanju škola na hrvatskom jeziku, bio je u vodstvu Hrvatske čitaonice u Malom Lošinju, zatim "Posujilnice" - Društva za štednju i zajmove, novčano je podržavao Maticu hrvatsku. Neposredno uoči I. svjetskog rata, na prijedlog Političkog društva za Slovence i Hrvate u Istri, postao je zastupnik u pokrajinskom Istarskom saboru. Preminuo je 1. listopada 1916. godine u Malom Lošinju.
Prvenstveno na temelju njegovog znanstvenog rada, počeo je razvoj turizma na Lošinju. Bio je u krugu ljudi koje je 1886. godine utemeljilo Turističko društvo u Malom Lošinju i izabran je za potpredsjednika. Iste godine utemeljio je Društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja i tada je počeo višegodišnji rad na pošumljavanju Lošinja, pogotovo Čikata. Već u prve četiri godine u toj je organizaciji zasađeno približno 250 tisuća sadnica bora, uređivani su putevi i staze, postavljane klupe. Trajno je izmijenjen izgled Lošinja, dotad umnogome "golog" otoka, s prevladavajućim vedutama kamenjara i niskog raslinja. S austrijskim liječnicima Leopoldom Schrötterom (1837.-1908.) i Konradom Clarom (1844.-1904.), Haračić je postigao da austrijska vlada 1892. godine proglasi Mali i Veli Lošinj klimatskim lječilištima. Naglo je Lošinj postao mondeno mjesto, no turistički uspon presjekao je I. svjetski rat, od 1914. do 1918. godine. Godinama kasnije, turistički uspon Lošinja je nastavljen i ta je gospodarska djelatnost (p)ostala najvažniji izvor prihoda lošinjskom stanovništvu.
Profesoru, znanstveniku i rodoljubu u spomen, 1980. godine je na istaknutom mjestu u uvali Čikat postavljen kip Ambroza Haračića, rad Ante Starčevića (1933.-2007.), zagrebačkog kipara koji je bio i ljetni stanovnik Malog Lošinja. Od 1990. godine Haračićevo ime nosi i Srednja škola u Malom Lošinju, iako je takva inicijativa postojala i sedamdesetih godina, no prednost je tada dobio crnogorski političar Veljko Vlahović, jugoslavenski visoki dužnosnik, čije je ime petnaest godina nosio ondašnji Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja. Haračićevo ime nosi i jedna od novijih ulica u Malom Lošinju, koja od Bočaca vodi prema Čikatu. U novije vrijeme, mnogo je o Haračićevom životu i radu istraživala Lidija Kosmos, srednjoškolska profesorica povijesti, objavivši 2016. godine knjigu "Haračićevi profesorski i znanstveni vidici".
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2024. godini Grada Malog Lošinja.
