"Vremeplovom" se vraćamo 45 godina unatrag, kako bismo provjerili o čemu se tada pisalo, ali i što se promijenilo, a što ostalo isto na našim otocima...
Godine 1979. počeo je izlaziti "Otočki vjesnik", mjesečnik za otočje Cres-Lošinj, a u njegovom četvrtom, prosinačkom broju (tiskarskom je pogreškom na naslovnici objavljeno "prisonac"!), među važnijim je temama promet u središtu Malog Lošinja. U članku "Vratimo rive čovjeku", Josip Žagar piše: "...motorizirani korisni uljezi prekrili su uske kale naših primorskih mjesta, zavukli se u svaki kutak, pregazili ono malo zelenih površina što ih ima i što je najgore - zakrčili ono najljepše čime svako primorsko mjesto raspolaže - rive. Rive kojima su šetale generacije mještana i njihovih gostiju, rive gdje su provodili najveći dio svog slobodnog vremena, na kojima se njegovala društvenost..." i kasnije nastavlja: "...nameće se samo po sebi pitanje što ćemo onda s vozilima? Moramo odmah priznati da ne znamo ili, barem, da nismo u stanju dati odgovor što bi generalno vrijedio za sve. Možemo međutim već sada sa sigurnošću ukazati na neke aspekte u rješavanju toga problema..."
Pod naslovom "Osnivanje stambene zadruge", Hrvoje Lešić piše: "Stambeno zadrugarstvo se organizira na načelima uzajamnosti, solidarnosti i društvene pomoći te predstavlja najpogodniji oblik društveno usmjerenog i organiziranog ulaganja vlastitih sredstava u stan, udruživanja tih sredstava sa sredstvima osnovnih organizacija i banaka radi postizavanja općih i osobnih ciljeva i zadovoljavanja interesa putem programa stambene izgradnje."
Jadranka Lekić ukazala je na nedostatak prostora za okupljanje lošinjskih umirovljenika: "Mnogima su poznati uporni zahtjevi umirovljenika da im se ustupi adekvatan prostor za otvaranje Kluba umirovljenika, gdje bi se oni okupljali i organizirano provodili svoje vrijeme. Tražili su i traže Klub na kojeg imaju pravo. To nije luksuz, to je stvarna potreba! Postavljamo pitanje, gdje su završili ti njihovi zahtjevi? Tko je taj koji uzima pravo da ignorira zahtjeve umirovljenika? Ako već tako postupa, pitamo zašto? Gdje su ti objektivni razlozi, ako ih uopće i ima? Da li je takav stav rezultat nečije površnosti, neupućenosti ili nemogućnosti općeg razumijevanja?"
Uobičajeno za onovremeni tisak, prostor u listu dobila je 38. godišnjica Jugoslavenske narodne armije (JNA) te Titovi citati, o čemu je u "Otočkom" prilog pripremio Ratko Bundalo. O sasvim drugačijim temama - zaštiti agruma od štetnika i bolesti te o voćarstvu na otocima pisali su Ante Raljević i Šime Kercan. U izvještaju o priznanjima mnogostrukim davateljima krvima s Lošinja i Cresa, istaknuti su Boris Pavlić (108 davanja krvi) i Josip Francisković (98 davanja krvi) iz Malog Lošinja te Vera Matovinović (62 davanja krvi) iz Cresa.
Standardno je bogat fond tema iz otočne povijesti; Branko Šimičić je pisao o 130 godina brodogradilišta u Malom Lošinju, a Ljubo Galjanić o Lošinjanima koji su jedrima oplovili Horn. U poetskom je stilu reportaža "Lubenicama u posjet" potpisana samo inicijalima I.M. Od sportskih vijesti, zastupljeni su jedrenje i šah, ali i korektivna gimnastika. Program kino-predstava u Malom Lošinju za sljedeći mjesec najavio je akcijske, ratne, ali i tzv. filmove za odrasle. Na kraju, nekoliko je čestitaka za nadolazeću 1980. godinu - među njima je i Složena organizacija udruženog rada "Lošinjanka".
