
Rođen je 1946. godine u Valunu, a po struci je bio ekonomist, školujući se u Rijeci. U mlađim je danima kraće vrijeme radio kao učitelj u školi u Orlecu, potom se vratio u Rijeku, a od 1977. godine živio je u Malom Lošinju, gdje je najprije radio u Upravi prihoda, od 1979. godine kao tajnik Izvršnog vijeća Općine Cres-Lošinj, a od 1985. godine do umirovljenja kao šef u službi koja je dvaput mijenjala ime - iz Službe društvenog knjigovodstva (SDK) u Zavod za platni promet (ZAP), pa u Financijsku agenciju (FINA).
Zaljubljenik u kulturno-povijesnu baštinu postao je još kao dječak, vidjevši Valunsku ploču u sakristiji tamošnje crkve, a kao osnovac već je vodio turiste da vide taj spomenik. U gimnaziji u Rijeci i potom kao student, imao je prve nastupe recitiravši ruske klasike i tekstove slavenskih pisanih spomenika. Iz tog vremena datiralo je njegovo prijateljstvo s akademikom Brankom Fučićem, stručnjakom za glagoljicu.
Dolaskom u Mali Lošinj, prirodno se uklopio u ovdašnji intelektualni krug. "Bili su tu Mate Ljubić, Rado Manzoni, već je bio pokrenut 'Otočki ljetopis' urednika Vladimira Markovića, Tomislav Gospodnetić pokrenuo je Kazalište JAK, a najbliži suradnik postao mi je Julijano Sokolić, s kojim se u trideset godina suradnje nisam ni oko čega posvađao. Godine 1979. okupili su nas predsjednik SSRN-a Marijan Desanti i predsjednik općine dr. Dinko Zorović, te je pokrenut lokalni mjesečnik 'Otočki vjesnik', s velikom dozom skepse sa strane, hoće li uopće izići ijedan broj. Imenovan sam glavnim urednikom", prepričao nam je Bernard Balon u razgovoru vođenom 2009. godine.
"Otočkom vjesniku" bio je, volonterski kao i ostali suradnici, glavnim urednikom do 1985. godine, kada je to mjesto preuzeo Ivan Katalin. Kao najdraži doprinos istaknuo je seriju reportaža iz mjesnih zajednica koju je radio s Julijanom Sokolićem. U monografiji "Cres-Lošinj" 1986. godine, Balon je napisao sintezu povijesti otočja, a 1987. je sudjelovao u otvaranju Glagoljskog lapidarija Branka Fučića u Valunu te bio u najužem krugu utemeljitelja Katedre Čakavskog sabora Cres-Lošinj, postavši njen tajnik te urednik zavičajne zbirke. Andru Vidu Mihičiću pomogao je objaviti obiman rukopis filozofskih misli i pjesama, pa je i zbog toga dijelom Mihičić odlučio svoju važnu zbirku umjetnina predati cresko-lošinjskoj općini. S Kuzmom Moskatelom, Balon je radio na transliteraciji i redigiranju "Muke" Franića Vodarića Cresanina iz XVII. stoljeća, najopširnije zbirke pjesničke građe u hrvatskoj pasionskoj baštini, koju je 1949. godine pronašao upravo Branko Fučić. Osim tiskanja knjige 1993. godine, "Muka" je postala i predstava. Važan je i njegov rad u poticanju otočnih pjesnik(inj)a; uredio je i akcentuirao zbirke pjesama Dalide Toić, Valtera Mužića i Aveline Damijanjević. Uredio je drugo, dopunjeno izdanje "Kvarnerskog otočnog lucidara" Milana Rakovca, sudjelujući i bilježenjem legende o Vranskom jezeru, te pripovijetku "Lijepa Mare" Ante Tentora s temom iz povijesti Cresa.
U rodnom Valunu, Balon se još angažirao pokretanjem Zavičajnog društva "Bratohna", a u prostoru najuočljiviji čin te udruge bilo je postavljanje megalitsku skulpturu "Stol" Ljuba de Karine na Gracinah, dojmljivom vidikovcu na tristo metara nadmorske visine.
Jedini je čovjek kojemu su i Grad Mali Lošinj i Grad Cres dodijelili nagradu za životno djelo; Mali Lošinj 2009., a Cres 2014. godine. Principijelan i temeljit, kao brana od banalnosti i trivijalnosti, svojom je prisutnošću i djelovanjem, eruditskim znanjem i smislom za prezentiranje tog znanja, pridonio podizanju razine kulturnog života otoka.
Odlaskom u mirovinu, živio je u Rijeci i nešto rjeđe boravio na otoku. Posljednji ispraćaj Bernarda Balona bit će u petak u 16 sati, najprije u župnoj crkvi u Valunu, a odmah potom na mjesnom groblju na Bućevu.
