Brončana skulptura mornara u uniformi, oslonjenog o pušku, čiju cijev pokriva rukama, djelo je kipara velike karijere, Dušana Džamonje (1928.-2009.), tada mladog autora, diplomanta Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, te je jedan od njegovih ranijih radova s motivima II. svjetskog rata, spomenika postavljenih diljem Hrvatske, pa i drugih dijelova Jugoslavije. U tom razdoblju, Džamonjini su radovi bili figuralni, a s vremenom je prešao u apstraktniji izričaj. Desetljećima se Lošinjem prepričavalo da je u potrazi za idejnim rješenjem ovog spomenika postojala i druga varijanta, takva u kojoj bi mornarova puška bila usmjerena prema moru - simbolično, prema neprijatelju - no, prevladala je miroljubivija inačica.
Kao prigoda za postavljanje spomenika odabran je tadašnji državni praznik, Dan borca, 4. srpnja 1956. godine, jedanaest godina po završetku rata. U riječkom "Novom listu" od 24. lipnja, bilo je najavljeno otkrivanje spomenika, "tri metra visoke brončane figure mornara JRM na kamenom postolju visokom dva metra". U nepotpisanom, za ono vrijeme karakteristično svečano intoniranom izvještaju iz istih novina, objavljenom 6. srpnja, stoji: "Oko pet tisuća građana Lošinja i Cresa, kao i mnogobrojni izletnici iz Rijeke, Opatije, te otoka Krka i Raba prisustvovali su otkrivanju Spomenika oslobođenja u Malom Lošinju. Proslava je otvorena već u 8 sati ujutro zajedničkom svečanom sjednicom narodnih odbora općina Cresa i Lošinja, kojom je prilikom predsjednik općine Lošinj, Kazimir Jelovica, podijelio odlikovanja rada, kojima je Predsjednik Republike odlikovao najistaknutije radnike s područja Lošinja i Cresa. Veliki zbor pred spomenikom u 10 sati prije podne otvorio je predsjednik Lošinjske općine i tom prilikom održao duži govor. Zatim je govorio predsjednik Narodnog odbora kotara Edo Jardas, koji je, pored ostalog, podvukao velike pobjede u ratu i miru naših naroda, kao i uspjehe državnog i političkog rukovodstva naše zemlje u naporima za očuvanje mira u svijetu. Tisuće prisutnih izrazili su svoje duboko odobravanje dugotrajnim aplauzima i poklicima. Zatim je izvršeno otkrivanje spomenika. Bogati kulturni program, jedriličarska regata i druga sportska natjecanja, kao i općenarodno veselje obilježili su u toku poslijepodneva također radosno raspoloženje stanovnika ovih kvarnerskih otoka".
Tri i pol desetljeća, ovaj je spomenik stajao na glavnom trgu, tada nazivanom Trg Moše Pijade, prema jednom od glavnih aktera revolucije i predsjedniku Savezne skupštine. To je bilo mjesto polaganja vijenaca i sličnih protokolarnih događaja u prigodi Dana oslobođenja otoka, 20. travnja. S prelaskom na višestranačje, početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, uveden je i danas važeći naziv Trg Republike Hrvatske, a pri potpunoj rekonstrukciji trga u prvoj polovini devedesetih, političkom odlukom za ovaj spomenik više nije bilo mjesta, već je premješten na plato u manje frekventnoj uvali Premuda na predjelu Velopin. Pritom je s kamenog bloka bila izbijena crvena zvijezda, a nedostaje i donji dio kamenog bloka. Osim premještanja, nekoliko godina nije bilo ni čina polaganja vijenaca i ta je praksa tek naknadno ponovo uvedena. Posljednjih godina, uobičajeno je da podno spomenika vijence polažu predstavnici Grada Malog Lošinja - katkad i drugih organizacija - 20. travnja te 22. lipnja, na Dan antifašističke borbe.
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika III" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2026. godini Grada Malog Lošinja.
