"Bratovštine su se razvile pod okriljem i za potrebe Crkve i liturgije, ali su imale velik značaj za lokalno stanovništvo jer su potpomagale svoje članove i njihove obitelji te su se brinule za razvoj naselja, odnosno one infrastrukture koja je bila potrebna puku. Na cresko-lošinjskom području su značajne i zbog očuvanja identiteta, budući da su sve do XVII. stoljeća, kada je otočki knez zabranio njenu uporabu, njihove knjige pisane glagoljicom.
Bratovštine se međusobno razlikuju po svojim obilježjima. U svakom naselju je postojala 'glavna' bratovština nazvana po titularu mjesne crkve, a ujedno je i predstavljala određen oblik mjesne uprave (poput bratovština sv. Antuna Opata u Velom Lošinju, sv. Martina u Malom Lošinju, sv. Gaudencija u Osoru). Osim ovih, postojale su i bratovštine priključene nekom oltaru u crkvi (na primjer, Bratovština sv. Antuna Padovanskog u Osoru ili sv. Romula u Malom Lošinju) te laičke škole s cehovskim karakteristikama (primjerice bratovštine sv. Nikole u Velom i Malom Lošinju). U XVII. stoljeću dolazi do 'procvata' marijanskih bratovština priključenih nekom redovničkom redu (bratovštine Gospe od Ružarija i Gospe Karmelske u Velom i Malom Lošinju, Osoru, Svetom Jakovu i Susku) te laičkih škola s isključivo vjerskom i dobrotvornom ulogom (mnogobrojne bratovštine Presvetog Sakramenta i Dobre Smrti).
Početkom XIX. stoljeća, u vrijeme francuske uprave, bratovštine se ukidaju, iako neke od njih nastavljaju djelovati, no s bitno smanjenim utjecajem. U XX. stoljeću su nastavile djelovati samo bratovštine Presvetog Sakramenta, no i one su se postupno gasile u drugoj polovici stoljeća", o temi izložbe pojasnila je Marijana Dlačić, uz koju su na svečanom otvaranju govorile i ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić i lošinjska dogradonačelnica Ana Kučić.
Panoe s podacima o bratovštinama, ali i konkretnije predmete iz baštine, moći će se pogledati do 3. listopada.
