U prostoru Kluba iseljenika, ugostiteljskom objektu smještenom na korak od najposjećenije susačke plaže i od srca Donjeg Sela, postavljen je izbor dvadesetak, od daleko većeg broja fotografija koje je Ostojić načinio tijekom četiri desetljeća boravaka na otoku.
Izloženi su portreti mještana od kojih većina više nisu među nama, a usjekli su se u sjećanja sumještana i posjetitelja otoka, fotografije koje prikazuju običaje i događaje, zanimljive kuće na otoku.
Ostojić je rođen 1937. godine u Imotskom, kao mladić postao je stanovnik Rijeke, gdje je do formalnog umirovljenja radio kao novinar i fotograf, a potpisnik je i nekoliko knjiga - riječ je o zbirkama pjesama i publicističkom radu. Dio njegove karijere vezan je za Susak.
"Prvi put došao sam na Susak 1973. godine, kao glavni urednik dječjeg lista 'Galeb'. Snimao sam po Cresu i Lošinju, a Susak sam posjetio na uputu turističkog ureda. Počeo sam redovno dolaziti s obitelji, a 1979. godine smo ovdje kupili kuću, uvidjevši da nam je to dugoročno isplativije od plaćanja smještaja. U protekloj 41 godini ispraćali smo umrle, dočekivali novorođene, učili sušćanski govor. Objavio sam stotine tekstova o Susku u Novom listu", kaže Ostojić, aktivan i u mirovini, što je dobro poznato onima koji prate njegovu stranicu na Facebooku, gdje gotovo svakodnevno objavljuje nostalgične, ali i aktualne, kritičke ilustrirane napise o Susku.
Ta je građa temelj za knjigu o Susku, koju Ostojić dovršava i namjerava objaviti do sljedećeg ljeta. "U knjizi će biti priče o ljudima i obiteljima Suska. U svom mom pisanju, u centru zanimanja je čovjek. Nastojao sam odabrati dosad neobjavljene priče, nekad tužne i bolne, nekad šaljive. Primjerice, tko zna da je Susak imao zatvor, još u doba Talijana? Dvije sestre su na južnoj obali otoka skupljale sol, što je bilo zabranjeno, pa su ih Talijani zatvorili. Poslije rata, ovdje su pritvarani i ispitivani članovi obitelji Sušćana koji su bježali u Ameriku... Ili, priča o Mirkovićima poštarima - početkom 19. stoljeća na Susak je stigao pop Mirković s Vira, a za njim su došli i rođaci, pa su danas svi iz njegove loze 'Popovi'. Ti Mirkovići bili su iz generacije u generaciju poštari, pa je priča o obitelji ujedno i priča o razvoju pošte na Susku", govori Ostojić, spominjući i malo poznate planove bečkog liječnika Ernesta Mayerhofera, koji je 1912. godine počeo gradnju klimatskog lječilišta u uvali Bok, no zbog početka I. svjetskog rata, sve je stalo, a materijal je odnesen za gradnju kuća u selu.
Nižući crtice iz povijesti, Ostojić izražava zabrinutost za budućnost. "Država, Grad i Županija - svi imaju planove revitalizacije otoka, no kako će se ljudi vratiti kada ovdje nemaju što raditi, osobito druga i treća generacija iseljenih Sušćana, koji su se školovali za moderna i profitabilna zanimanja. Radna perspektiva je nikakva, a bez toga nema revitalizacije", zaključio je naš sugovornik.
