
Roman je nagrađen kao najbolje književno djelo hrvatskih pisaca na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom "Fran Galović" te priznanjem "Krunoslav Sukić" za knjigu godine. Beleš je u romanu obradio temu djetinjstva i odrastanja u Borovu, koje je prekinuo rat 1991. godine, a mnogo je u romanu autobiografskoga, kao sjećanje na gradove, koji više ne postoje kakvi su bili prije rata.
