Na temelju glasačkih listića koje je publika marljivo ispunjavala nakon svakog koncerta, objavio je najuspješnije izvedbe ovogodišnjeg festivala - prema sudu publike to su nastup britanskog vokalnog ansambla "Voces8", zatim nastup pod svijećama Monike Leskovar i Petrita Çekua, te drugi nastup ansambla "Cantus" s operom "Medvjed".
Završna je večer 42. osorskih večeri, kako i dolikuje, ponudila glazbenu poslasticu za ljubitelje klasične glazbe. Publici već poznati gosti, ansambl "Antiphonus", pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija, priredio je prigodni program povodom 450. obljetnice rođenja talijanskog skladatelja Claudija Monteverdija - oratorij "Vespro della Beata Vergine". "Večernje u čast Blažene Djevice Marije" večernje su molitve i dio crkvenog časoslova, a Monteverdijeve "Večernje" ubrajaju se među najraskošnija ostvarenja sakralne glazbe kao najambicioznije glazbeno djelo sakralnog karaktera nastalo prije velikih ostvarenja J. S. Bacha. Ovo grandiozno djelo, i opsegom i sadržajem, zahtijeva velik izvođački aparat. Djelo zahtijeva zbor koji se u pojedinim trenucima dijeli na čak deset glasova, a u stavcima "Večernjih" javlja se i velik broj solističkih nastupa. Svemu tomu pridružuje se i instrumentalni ansambl koji nije uvijek specificiran, već je prepušten odluci glazbenog voditelja i mogućnostima ansambla. Tomislav Fačini odabrao je nesvakidašnje instrumente, pa smo u puhačkoj sekciji imali priliku čuti kornete, a od žičanih instrumenata atraktivnu teorbo-lutnju.
Sama se skladba sastoji od uvodnog zaziva "Spasi me, Bože", psalam 69, zatim pet uglazbljenja psalama, te moteta umetnutih između njih. Skladbu zatvaraju "Sonata sopra Santa Maria", himan Djevici i zaključni "Magnificat". Naizmjence se redaju zborno pjevanje i solo-brojevi i doista je teško posebno izdvojiti neki dio. Naglašena renesansna polifonija koja od pjevača zahtijeva besprijekornu preciznost, kako bi se postiglo savršeno prelijevanje i stapanje glasova u bogata suzvučja. Moteti između psalama u pravilu su solo ili dueti, u kojima su briljirali soprani, osobito Monika Cerovčec anđeoskog glasa, koja je prvi motet otpjevala uz orgulje i teorbu. Vrlo lijep i tehnički vrlo zahtjevan duet izveli su i tenori Ivan Bingula i Marko Fortunato, gdje jedan tenor pjeva, a drugi tenor, okrenut prema oltaru, kao jeka ponavlja iste fraze ili odgovara na njih.
Maestro Fačini opet je u dvostrukoj ulozi dirigenta i pjevača, pa je tijekom nastupa većinom licem okrenut publici i naizmjence dirigira ili pjeva, a povremeno to čini i u isti mah. Ansambl je savršeno uigran, pa glazbenici besprijekorno prate svaki pokret dirigenta, a završeci su precizni i čisti.
Glazbeno raskošan oratorij Monteverdija nadmetanje je glasovnim mogućnostima i vještinom, vrlo dinamično i radosno, gotovo veselo i zabavno. Još jednom se potvrdilo da sakralna glazba nije uvijek spora i meditativna, već može biti itekako interesantna i atraktivna, osobito kad slavi i veliča Boga ili, u ovom slučaju, BDM. Jedina zamjerka je opseg, odnosno duljina djela - punih sat i četrdeset i pet minuta je prilično zahtjevno za publiku, pa nije neobično da je u publici mnogo djece pozaspalo uz glazbu.
Tijekom cijelog festivala posjeta publike bila je vrlo dobra, iako ne na razini prošlogodišnje rekordne godine. Ipak, uspješno je okončana još jedna sezona Osorskih glazbenih večeri, pa nam preostaje s nestrpljenjem iščekivati najavu programa za 43. izdanje festivala OGV.
