Nije iznenađenje da se za ovaj koncert tražila karta više, jer su na istom festivalu prije dvije godine oduševili publiku, te bili proglašeni najboljim izvođačem sezone. Publika je to zapamtila i ove se godine vratila u još većem broju, s neskrivenim očekivanjima.
"Voces8" jedna je od poznatijih britanskih vokalnih skupina, koja izvodi širok klasični repertoar a cappella, no najpoznatiji su po svojim izvedbama renesansnih djela u kojima višeglasje najviše dolazi do izražaja. Aktivno nastupaju širom svijeta po najpoznatijim koncertnim dvoranama, samostalno i u suradnji s drugim ansamblima i orkestrima.
I ove godine priredili su zanimljiv program, dominantno europskih skladatelja, no uz obaveznu točku iz američke glazbene povijesti, s obzirom na to da je jedan član ansambla Amerikanac.
Koncert su otvorili renesansnim motetom venecijanskog stila "Regina Caeli" španjolskog skladatelja T. L. de Victorije. Osam jedinstvenih glazbenih linija savršeno su satkane u otmjenu jednostavnost i atmosferu radovanja, a zvonki glasovi besprijekorno se stapaju u suzvučja i naprosto miluju uši ljepotom.
Između izvedbi izmjenjuju se pjevači u ulozi moderatora i publici najavljuju sljedeće skladbe s malim uvodom i opisom, što uvelike pomaže publici u razumijevanju, osobito kad je tekst na latinskom ili nekom manje poznatom jeziku.
Slijede Mendelssohn, Rahmanjinov, potom suvremeni autori: američki skladatelji Paulus i Runestad, Katalonac Casals i britanac J. Dove. Suvremeni autori pretežno su aranžmani za dvoglas ili četveroglas i to uistinu lijepo zvuči, ali ne izvlači maksimum iz ovog vokalnog ansambla.
Nakon pauze ipak povratak u klasiku, najklasičnijem od svih klasika – J. S. Bachu i stavku "Bourée" iz Druge engleske suite u a-molu, kojeg je "Voces8" izveo u neobičnom jazzy-aranžmanu Warda Swinglea. Naglasilo je to prijelaz iz sakralnih u profane teme, pa smo u nastavku čuli par renesansnih madrigala – višeglasnih skladbi profanog karaktera. U "Orianinim triumfima" razigrani glasovi odražavaju slike iz britanskog ladanjskog života nestašne kraljice Elizabete I., a u "Dessus la marché d'Arras" slušamo prepucavanje i pregovaranje na tržnici koliko košta žensko društvo piljarica za bogatog španjolskog trgovca. U tim madrigalima do punog izražaja dolazi kolorit glasova i vještina pjevača koji svaki pjeva vlastitu glazbenu liniju, a savršeno se međusobno nadopunjavaju.
Dvije neslužbene himne, "Be still my soul" finskog skladatelja Jana Sibeliusa i "Caledonia" Škota Dougieja McLeana izrazito su emotivne, ali nedostaje im onog višeglasja koje "Voces8" čini atraktivnim.
Bilo bi to dobrodošlo osvježenje u kulturnoj ponudi...
Svaku pjesmu "Voces8" izvodi u originalu i to prilično vjerno, pa smo tako čuli odličan njemački (sa svim prijeglasima), ruski, latinski, španjolski i francuski, uz, naravno, mnogo engleskog jezika... Stoga nas nije začudilo da su i pjesmu "Noć", hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog, izveli također u originalu. Kako je Lisinski istu skladao najprije na njemačkom kao "Die Nacht", a potom na hrvatskom, "Voces8" izveli su prvu strofu na njemačkom, a drugu na besprijekornom hrvatskom, te pokupili golem aplauz.
Za kraj, kao i prošli put, nešto lakših nota - opet uz suvremene američke autore, jazz i bebop. Inače statični u izvedbama klasičnih djela, ove jazz-izvedbe dodatno su oplemenili jednostavnom ali efektnom koreografijom, što je publiku apsolutno oborilo s nogu.
Dugotrajni pljesak i ovacije nakon bisa potvrdili su da je "Voces8" ponovo ispunio očekivanja publike, te vrlo vjerojatno prerastao kapacitet osorske katedrale. Za neki sljedeći nastup valjalo bi planirati veću koncertnu dvoranu ili otvoreni prostor. Uostalom, zašto ne bismo za neki blagdan od Grada dobili i ovakve glazbenike na poklon, umjesto uvijek istih estradnih starleta i ofucanih rokera iz prošlog stoljeća? Prepun auditorij indikator je da publike za kvalitetnu glazbu itekako ima, kako među gostima tako i među domaćim stanovništvom. A jedan takav open-air nastup bilo bi dobrodošlo osvježenje u kulturnoj ponudi naše otočne metropole.
