Gradonačelnica Ana Kučić te predsjednik Gradskog vijeća Dubravko Devčić u društvu troje vijećnika posjetili su spomenik palim borcima u Velom Lošinju, a potom u Malom Lošinju spomenik "27 strijeljanih" na Čikatu te spomenik oslobodiocima postavljen kraj uvale Premuda na predjelu Velopin.
Kronologija
Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. godine, pokušana je na ovim otocima uspostava tijela upravljanja Države Slovenaca, Hrvata i Srba, istaknute crven-bijelo-plave trobojnice, no vrlo brzo mornarica Kraljevine Italije uplovila je u luku i zaposjela otok i počela s progonom hrvatskog učiteljskog kadra, svećenstva, činovnika, pomorskih kapetana i drugih neistomišljenika, zatim zabranom hrvatskog jezika. U međuvremenu je formirana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije: Kraljevina Jugoslavija), koja je 1920. pristala na Rapalski ugovor, čime je talijanska okupacija ozakonjena. U uvjetima snažne indoktrinacije, do II. svjetskog rata stasala je cijela nova generacija otočana odgajana u talijanskim školama, slabog poznavanja hrvatskog jezika. Kapitulacijom Italije u ratu, 1943. godine, na Lošinju su uspostavljena privremena tijela upravljanja, nakratko je na otok došla i jedinica odana Kraljevina Jugoslaviji, no poražena je dolaskom partizana pristiglih s Raba. Pozicija partizana i narodnih odbora postala je već u studenom iste godine neodrživa, dolaskom njemačke nacističke vojske, koja se brutalno obračunala s nositeljima otpora. Njemačka je držala otok do travnja 1945. godine (zbog toga je bio izložen savezničkim bombardiranjima).
Devetnaestog travnja 1945. godine, jedinice IX. dalmatinske divizije IV. armije JA i Kvarnerskog odreda mornaričke pješadije izvele su s istočne i južne strane desant na otoke Cres i Lošinj. Dvadesetog travnja je Treća brigada IX. divizije, koja se dan ranije iskrcala u uvali Galboka blizu Verina, porazila njemačke vojnike u Osoru i u utvrdi Tovar nedaleko od Malog Lošinja. Za to vrijeme, Druga brigada IX. divizije ušla je u Cres i ondje skršila neprijateljski otpor u uličnim borbama koje su trajale od jutra pa do ponoći. Istoga dana Kvarnerski odred mornaričke pješadije ušao je u Mali Lošinj i Veli Lošinj. U Malom Lošinju borbe su trajale od 4 ujutro do oko 22 sata, uz veliki otpor. U posljednji je čas spriječeno dizanje u zrak Vele rive, koju su Nijemci minirali. Uništen je most na Privlaci. Posljednji okršaji dogodili su se ujutro 22. travnja na sjeveru otoka Cresa. Ukupno je poginulo 25 jugoslavenskih vojnika, uz 85 ranjenih. Neprijatelj je imao 495 mrtvih i 685 zarobljenih vojnika. Jugoslavenska vojska nastavila je prema Istri.
