Na predavanju - i raspravi koja je uslijedila - govorila je o morskom otpadu, njegovu utjecaju na morske organizme, a naročito o mikroplastici i njenoj količini u Jadranskom moru i Mediteranu te prisutnosti u morskim organizmima. Istaknula je da je, baveći se godinama ovim pitanjima, ispočetka i bila skeptična prema tezi da je u svakom istraženom dijelu oceana i mora utvrđena prisutnost plastike, no da je u radu uvidjela da je to točno. Navela je da je plastika 80 posto otpada koji ulazi u oceane i mora, ne računajući "doprinos" s mora u vidu transporta te odbačenog, izgubljenog ili napuštenog ribarskog alata, a padom velike količine otpada na morsko dno prekrivaju se morska staništa, s tim da morske struje prenose otpad diljem planeta. Mikroplastika ulazi u hranidbeni lanac, pošto organizmi veličine od zooplanktona do riba otpad zamjenjuju za hranu, što dovodi do rana, infekcija, oštećenja probavnog trakta, utapanja, slabije reprodukcije. U moru mikroplastika završava i nakon pranja sintetičke robe, trošenjem automobilskih guma, čiji ostaci završavaju u otpadnim vodama te iz kozmetičkih proizvoda.
Zaključno, pojedinci mogu ponešto učiniti na smanjenju korištenja plastike u svakodnevici, no u velikoj je mjeri ona neizbježna, a ključ je u krupnim promjenama u sustavu.
