Naime, iz toga je mjesta rodom Pasquale Arseni (rođ. 30. svibnja 1899. godine), koji je poslije I. svjetskog rata i talijanskog zaposjedanja naših otoka, radeći kao policajac, dobio premještaj u Cres. Nakon što je 8. rujna 1943. godine kapitulirala fašistička Italija, a Cresani formirali vlastitu upravu u okrilju Narodnooslobodilačke borbe, Arseni je nastavio raditi svoj posao, do 13. studenog i dolaska njemačke vojske koja je okupirala otok, uhitila i s Cresa odvela ključne ljude narodne vlasti.
Iako nije sudjelovao u političkim aktivnostima, prokazan je od strane preostalih talijanskih fašista koji su ga proglasili izdajnikom. Tijekom noći s 13. na 14. studenog, u Arsenijevu kuću došla su dva njemačka vojnika u pratnji jednog creskog fašista i pred suprugom i petero djece odveli Pasqualea Arsenija. Najprije je, s još nekoliko Cresana, bio pritvoren u Malom Lošinju, Puli, pa Trstu, a potom odveden u koncentracijski logor Dachau, odakle se nije vratio - ubijen je 29. ožujka 1944. godine.
Njegovo ime nalazi se na Spomeniku palim borcima, podignutom 1975. godine na Šetalištu u Cresu, s imenima još 56 Cresana poginulih u NOB-u.
