Vatrogasac je postao 1982. godine, imao je prekide radivši u "Jadranci" te u Njemačkoj gdje je vozio kamione špedicije, a u lošinjskoj je profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u kontinuitetu od 1992. godine, s tim da je najveći dio radnog vijeka proveo kao vatrogasac-vozač, a jedno je vrijeme bio i zamjenik zapovjednika Boška Rilaka.
"Na početku sam bio i sam u smjeni, ostavljajući sve kada je trebalo ići na intervencije. Kasnije se vatrogastvo na Lošinju pojačalo, pa smo bili po dvojica u smjeni", kazao je Volarić o svojim počecima u ovom poslu. Na naše pitanje o najtežim intervencijama u kojima je sudjelovao, prisjetio se požara sa smrtnim slučajem u stanu iznad ljekarne u Velom Lošinju i izvlačenja smrtno stradalog vozača kombija prilikom sudara s kamionom na glavnoj otočnoj cesti kod raskrižja za Ustrine. Kao naročito rizičnu intervenciju istaknuo je gašenje požara u vojarni na Kovčanju, kada je plamen zahvatio jednu od prostorija zgrade u kojoj je skladište municije, pri čemu su on i kolege imali sreće što vatra nije došla i do samog streljiva. Ponosno ističe da je mnogo požara spriječeno ili ugašeno u ranoj fazi, zahvaljujući preventivnim obilascima i na kopnu i gliserom po lošinjskom akvatoriju.
U čast 66-godišnjem Volariću priređena je vatrogasna vježba uz sudjelovanje profesionalaca JVP Malog Lošinja i članova Dobrovoljnog vatrogasnog društva "Lošinj", a kako nam je kroz smijeh rekao novi umirovljenik, "dečki su malo pretjerali sa sirenama".
Planovi za mirovinu? Posvetit će se radovima na barci, lovu na lignje i ribolovu, a nešto od ulova ponudit će i gostima obiteljskog apartmana. Vatrogasni je posao, kaže, ostavio i neke posljedice: "Noću se često budim, trzam se na svaki šum..."
