Kada se govori o otocima, ne samo hrvatskim, uz uobičajene pohvale prirodnim ljepotama zbog kojih ih posjećuje mnoštvo turista, neizbježno se uz njih povezuje pojam depopulacije – život na otocima je težak i zbog toga se mnogi iseljavaju u potrazi za boljim uvjetima. Cres u tome nije iznimka. Tijekom povijesti na Cres se doseljavalo i s njega se iseljavalo, a gotovo neprekidan proces depopulacije započeo je krajem 19. stoljeća. Taj prvi val iseljavanja, pretežito u prekooceanske zemlje, bio je izazvan primarno ekonomskim motivima, dok je veliki broj otočana Cres napustio nakon Drugog svjetskog rata, kada je, zbog pripajanja otočja Hrvatskoj i Jugoslaviji, dio talijanskog stanovništva iselio iz političkih razloga. Iseljavanja su se, doduše u puno manjem broju, nastavila sve do današnjih dana, te broj stanovnika otoka Cresa neumitno pada u posljednjih stotinu godina. Statistički podaci i rezultati popisa stanovništva to potvrđuju. Baza podataka Državnog zavoda za statistiku pokazuje da je na području općine Cres 1921. godine bilo 7.214 stanovnika, 1948. godine ih je bilo 5.843, da bi se do posljednjeg popisa iz 2021. godine broj stanovnika više nego prepolovio, te ih je 2.716. Dok se sa svakim novim popisom broj stanovnika smanjuje, zanimljiv skok dogodio se između 1981. (2.895 stanovnika) i 1991. (2.971 stanovnik) što je jedini slučaj blagog porasta. Usporedbe radi, broj stanovnika samog naselja Cres pada od 1921. (3.715 stanovnika) do 1971. (1.823 stanovnika), pa lagano raste za svakog popisa do 2001. godine kad doseže brojku 2.333 i pada sve do popisa iz 2021. prema kojem u naselju Cres živi 2.185 stanovnika.
Kontinuirano smanjivanje broja otočnog stanovništva prvenstveno je posljedica iseljavanja, najčešće mlađih ljudi, zbog čega otočno stanovništvo postaje sve starije, pa se smanjuje i prirodni prirast. Utjecaj migracija na starenje stanovništva cresko-lošinjskog otočja podrobno je istražila dr. sc. Sonja Podgorelec s Instituta za migracije i narodnosti koja u zaključku svog znanstvenog rada iz 1999. godine navodi: "Starenje stanovništva cresko-lošinjskog otočja uznapredovao je proces uzrokovan prije svega stalnim dugogodišnjim iseljavanjem s otoka. U posljednjih tridesetak godina iseljavanje je postupno počelo jenjavati: najprije na Lošinju, a kasnije i na drugim otocima. Šezdesetih započinje useljavanje, prvenstveno na Lošinj i to u priobalna naselja Mali i Veli Lošinj, da bi se desetljeće kasnije taj proces proširio na otok Cres, prije svega u grad Cres, a u posljednjem međupopisnom razdoblju i na otoke lošinjskog arhipelaga. Višegodišnje iseljavanje utjecalo je na prirodno kretanje stanovništva, a jedan i drugi proces na starenje stanovništva otoka. Promjena migracijskog smjera sedamdesetih (useljavanje na otoke) nije uspjela bitno promijeniti dobnu strukturu stanovništva."
Dakle, brojno stanje otočana donekle popravlja mehanički priljev stanovnika, a upravo su razlozi zbog kojih se ljudi doseljavaju na otok tema ovog novinarskog projekta. Naime, izgleda da otok ne nudi dovoljnu perspektivu vlastitim stanovnicima radno aktivne i predaktivne dobi pa mladi odlaze, ali je zato gospodarski privlačan za doseljenike iz drugih dijelova Hrvatske, iz susjednih, a u posljednje vrijeme i iz dalekih zemalja. Jer, kao što je oduvijek bilo iseljavanja, isto tako oduvijek je bilo onih koji su, iz raznoraznih razloga, bolji život potražili na Cresu, a cilj je ovog feljtona prikazati njihove životne priče.
Nizom članaka će se dati pregled doseljavanja u proteklih nekoliko desetljeća kroz konkretne primjere osoba koje su se na otok doselile u razdoblju od 1960-ih do danas, te će se rasvijetliti faktori koji utječu na proces doseljavanja i načini na koje oni utječu na razvoj zajednice na otoku. Istraživanje će se fokusirati na prikupljanje priča i iskustava ljudi koji su se doselili na otok, s naglaskom na njihove razloge za doseljavanje, životne uvjete na otoku i njihova iskustva prilagođavanja na život u novoj zajednici.
Mediji često ponavljaju nekoliko ključnih teza vezanih uz depopulaciju otoka. Prva je ideja da su otoci neprivlačni za život zbog ograničenih mogućnosti zapošljavanja, pristupa uslugama i zabavi. Druga teza sugerira da su mladi prisiljeni napustiti otoke zbog boljih obrazovnih i profesionalnih prilika u gradovima. Treća teza se fokusira na starenje stanovništva, što dodatno ubrzava depopulaciju.
Unatoč tim negativnim tezama, sve više ljudi odlučuje se za doseljavanje na otoke. Različiti faktori utječu na ovu odluku. Prirodne ljepote, miran životni ritam, ekološka osviještenost i želja za bijegom od gradske vreve česti su motivi za doseljavanje. Tome treba dodati sigurnost okruženja, posebice za obitelji s malom djecom.
Ovim novinarskim projektom će se istaknuti pozitivni primjeri doseljavanja na otok i dati potencijalnim novim stanovnicima priliku da se upoznaju s mogućnostima koje pruža život na otoku, te će se nastojati demistificirati općeprihvaćeni narativ o kontinuiranom iseljavanju s otoka Cresa i naglasiti pozitivni primjeri doseljavanja. Ne treba zaboraviti da doseljavanje donosi nove dinamike zajednici. Otočne zajednice postaju raznovrsnije i otvorenije prema novim idejama, a doseljenici često donose sa sobom nove vještine i znanja.
Konkretni primjeri doseljavanja mogli bi doprinijeti promjeni načina razmišljanja kod mladih otočana, koji doista najčešće napuštaju otok, te će se neki od njih ipak odlučiti na ostanak kad vide da ima onih koji na otoku pronalaze ugodno mjesto za život.
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
