U tom je poslu daleko došao Marko Komadina iz Malog Lošinja, odlučivši se za uzgoj grožđa i početak proizvodnje nove generacije vina s otoka. To mu je donijelo i oznaku "lošinjski lokalni proizvod" Turističke zajednice Grada Malog Lošinja. Kako kaže, najprije je razmatrao Susak, no iako je ondje tlo vrlo dobro za vinograd, odustao je zbog toga što su ondje tereni mali, a trebalo bi se, prije svega, probijati kroz gustu mrežu suvlasničkih odnosa.
Pronašao je stoga teren na predjelu Bale, nedaleko od Murtovnika, na Punti Križa. "Tamo nikada nije bio vinograd, ali je stotinjak metara dalje bio vinograd Poljoprivredne zadruge, sve do sedamdesetih godina i, koliko mi je poznato, to je bio posljednji vinograd na tom dijelu otoka", kaže Komadina, koji je prve dodire s vinogradarstvom imao kao dječak, odlazeći u Vlašiće na otoku Pagu, gdje su njegovi djed i baka imali vinograd, pa je i on sudjelovao u berbi grožđa. Kasnije je radio u ugostiteljstvu i u tom je poslu stekao bolji uvid u svijet vina, a onda se odlučio za školovanje na Poljoprivrednom odjelu u Poreču riječkog veleučilišta. Završivši vinogradarstvo, 2007. godine je kupio teren. "To je bila šikara, zapušteno poljoprivredno zemljište, rasla je brika i smreka. Samo je krčenje i ograđivanje trajalo šest-sedam godina, jer bez ograde, zbog divljači, ne bi bilo poljoprivrede. Uslijedilo je pikamiranje i malčiranje i stvoreno je plodno tlo za vinogradarstvo. Godine 2015. sam zasadio 7,5 tisuća komada, od čega 3500 sorte syrah, a četiri tisuće sorte sansigot, spašene s otoka Suska, preko kolege Dobrinčića iz Vrbnika, koji ima vinariju i rasadničarstvo", prepričava Komadina svoje poslovne početke.
Prvu turu sadio je sredinom travnja, s tim da je to bila sušna godina, a prvu berbu imao je 2018. godine, nekih 400 kilograma grožđa, da bi sljedeće godine imao malo veći urod. Posljednjih godina urod je pun, devet-deset tona grožđa, odnosno pet-šest tisuća litara vina, s tim da se dogodi i poneka sušnija godina, poput 2022., kada je proizvodnja bila prepolovljena. Podrum mu je u roditeljskoj kući na Privlaci, što znači da grožđe vozi s Punte Križa u Mali Lošinj i ondje puni boce i stavlja etikete.
Neće stati na syrahu i sansigotu. "Prije dvije godine posadio sam oko 1200 komada troišćine i možda ove godine bude nešto od toga; lani je bilo zanemarivo. No, neću ništa prognozirati, dok berba ne završi, dok vino ne bude u bačvi. Osim troišćine, tu je i krizol, autohtona bijela vrsta sa Suska, možda četiri-pet tisuća komada. Gotovo cijeli teren je na 44 metara nadmorske visine, a završava na 70-80 metara. Crne sorte su posađene niže, a gornji dio ostavljam za bijele sorte. Gledam što manje koristiti zaštitno prskanje, a u vinogradu imam postavljenu meteorološku stanicu, pa prema tim podacima odlučujem o zaštiti", kaže naš sugovornik, kojemu su crna vina draža, zbog veće aromatičnosti, pa i odabir sorta koje uzgaja to odražava. Proizvodnju gotovo u cijelosti plasira ovdašnjim trgovinama i hotelima te ugostiteljima. Osim vina, uzgaja i lavandu, masline i smokve, pa će u budućnosti možda kandidirati za neke nove oznake izvornosti i kvalitete.
