Ovaj je sedamnaestogodišnjak iz Malog Lošinja i ovdje je završio osnovnu školu, a u srednju školu krenuo u Zagreb. Porazgovarali smo s mladićem izrazito bogatoga vokabulara i jasnih razmišljanja, koji kraju privodi treću školsku godinu u Zagrebu i bliže mu se trenuci važnih životnih odluka.
Otkud interes za matematiku i kako je sve počelo?
- Kada sam imao sedam ili osam godina, od roditelja sam na dar dobio 'tablet', naišao na YouTube i počeo proučavati popularne kanale koji su se bavili kemijom. To su bili uglavnom eksperimenti i to mi je kao malom djetetu bilo jako dojmljivo, pa je zapravo prvi moj interes bio kemija. Gledajući kanale, dobio sam predodžbu kako funkcioniraju stvari u kemiji, saznao što se dobije kada se pomiješaju vrste spojeva i slično. To mi je poslije pomoglo u školi, kad je u sedam razredu došla kemija, a ja shvatio da puno toga već znam. Predavala mi je prof. Sonja Šolaja i s njom sam bio na županijskom natjecanju. No, u šestom razredu, pa nadalje, moj se interes preusmjerio na matematiku, također preko YouTubea. Na početku to nije bilo ništa ozbiljno; čitao bih članke na internetu, shvatio da ih razumijem, slušao neka predavanja i sve to držao za sebe. No, na nastavi informatike, prof. Tanja Cvijanović Stipić je po mom pristupu nastavi prepoznala neke kompetencije koje su odskakale od onoga što se očekuje za nekog tko je u šestom razredu. Odlučila je ispitati što znam... Počeli smo s nekim kompliciranijim temama iz osnovne škole, shvatila je koliko imam razumijevanje toga gradiva. Npr. shvatila je da dobro baratam gradivom četvrtog razreda srednje škole i da bi mi mogla pomoći da se više bavim time. Sastali bismo se jednom tjedno, ponudila je da mi pokaže tehnike, koje je naučila na fakultetu. To su bili počeci. Nisam se volio natjecati s drugima, pa iako sam mogao na županijsko natjecanje iz matematike, nisam išao. Nisu me interesirala natjecanja, čak su me odbijala.
Što je s drugim interesima, drugim područjima?
- Glazba mi je važan dio života, opušta me. Osim što sam išao u glazbenu školu, sam sam i nešto komponirao, slušao klasičnu glazbu. Što se tiče natjecanja, bio sam jednom treći i jednom dobio priznanje na međunarodnom natjecanju "Jurica Murai". Na natjecanju "Una corda" na razini Hrvatske i BiH dobio sam srebro. Prije glazbene škole, dvije godine sam bio na tečaju iz klavira kod prof. Marte Nikolić, pa je moja mama, kada sam se upisivao u glazbenu školu, zatražila da idem na napredni program, a kako ga formalno nije bilo, prof. Mirjana Nikolić, koja mi je kroz cijelu glazbenu školu predavala klavir, odlučila je da radimo malo brže, prijeđemo na teže gradivo, tako da formalno nisam radio napredni program, ali zapravo jesam.
Kako ide s ostalim predmetima, osim matematike, kemije, fizike...?
- Osnovna škola mi je bila jako lagana, i uglavnom to razdoblje pamtim po druženjima, dok mi predmeti nisu bili toliko zanimljivi, osim kemije fizike, matematike, informatike, a i hrvatski mi je bio dosta zanimljiv. Ostali predmeti su mi išli dobro, prosjek je bio 5,0 ili vrlo blizu. Zanimljivo je da sam u petom razredu imao četvorku iz matematike, a to se dogodilo jer nisam imao napravljenu zadaću i to mi je spustilo prosjek.
Kako su kolege iz razreda gledale na bavljenje matematikom?
- Bio sam veliki individualist i da nije bilo prof. Cvijanović Stipić, vjerojatno bih sve to zadržao za sebe. Mislim da su me smatrali inteligentnijim, ali sam sa svima imao druge teme i druženja su bila potpuno nevezana uz moje interese.
Kako je pala odluka za odlazak u srednju školu u Zagreb?
- Prof. Cvijanović Stipić je, kada sam bio u sedmom razredu, dobila ponudu da prijeđe u srednju školu, i prihvatila je to, pa nismo više mogli zajedno raditi. Preusmjerila me prof. Nevi Slani iz Opatije i s njom sam radio, većinom u području teorije brojeva. No i ona je postala zauzeta, kandidirala se za gradonačelnicu, pa me preusmjerila prof. Matiji Kazalickom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF). Tu je počelo pravo bavljenje matematikom. Dotad sam imao puno nepotpunih radova, pisao sam ih u programu 'LaTeX', koji nije težak program, ali trebalo ga je savladati. Koristi se jer se neke stvari ne mogu pisati u 'Wordu', poput kompliciranih formula. Prof. Kazalicki se također bavi teorijom brojeva. Radio sam na specifičnom radu o posebnoj vrsti funkcije, a moj je pristup bio analitički. Shvatio sam da je ta funkcija dio većeg skupa funkcija, za koji se neke tvrdnje mogu poopćiti. Tijekom cijelog osmog razreda smo i dalje komunicirali, većinom preko maila, i ponekad preko Zooma. Sve više sam bio upućen u PMF, iako još osnovac. Shvatio sam da je to možda moj budući faks i odlučio da bi bilo najbolje otići u Zagreb, biti blizu PMF-a, raditi na sebi, razvijati svoje potencijale. Shvatio sam da sam puno izgubio tijekom osnovne škole, jer nisam s drugima puno pričao o tome. Ljeto prije dolaska u Zagreb izgubio sam kontakt s prof. Kazalickim, a i bio sam dosta opterećen upisom u srednju školu. Počeo sam se interesirati za topologiju i metričke sustave. Izašao sam iz teorije brojeva i javio se profesorima na Matematičkom odsjeku PMF-a koji se bave topologijom. Imao sam sreću dobiti pozitivne odgovore. Prof. Maja Resman se ponudila da održimo sastanak preko Zooma, gdje sam joj prikazao neke rezultate koje sam dobio u području metričkih sustava. Ona je rekla da joj je vrlo drago da me to zanima, pogotovo u toj dobi i da uvijek mogu porazgovarati s njom o tome što me zanima. To su bili počeci rada na 'Segments and Convexity in Metric Spaces'... Sve se mora poklopiti - razumijevanje strukture matematičkog rada, kako se piše matematički rad, poznavanje 'LaTeXa', razumijevanje sadržaja, na dovoljnoj razini da se rad napiše - da nije već poznata većina rezultata - i ono najvažnije, podrška okoline i profesora. Osoba koju smatram najzaslužnija je prof. Sonja Štimac, s Matematičkog odsjeka, nju sam kontaktirao na ljeto u osmom razredu. Ponudila je, ako upišem srednju školu u Zagrebu, da ne bi bio problem da se sastajemo jednom tjedno, obrađujemo literaturu kao i studenti na kolegiju Metrički prostori i topologija. Zato sam odlučio otići u Zagreb.
Zašto baš Deveta gimnazija? Uzeo sam u obzir Petnaestu (MIOC), kontaktirao i neke učenike i shvatio koliko je škola na dobrom glasu. No, tamo je okruženje jako kompetitivno, što se meni tada nije sviđalo. Nisam volio dijeliti s drugima ono što me interesa, niti se uspoređivati s drugima. Odabrao sam Devetu gimnaziju jer je na dobrom glasu prema tome kako se brine prema učenicima i afirmira pozitivnu atmosferu. Osim toga, moja teta Jelena Vlašić je u Zagrebu, što je isto važan faktor, jer sam na nju uvijek mogao računati i nisam se osjećao kao da ne poznajem baš nikoga u gradu.
Privikavanje na život u Zagrebu?
- Prvo me zaprepastilo to što nisam znao gdje je što. Sve adrese su mi bile samo imena i brojevi i nisam znao kako gdje doći. Puno je ljudi, buke, to je drugačije nego na Lošinju. Prve zime sam se morao prilagoditi na oštriju klimu. Slobodno vrijeme? Deveta gimnazija ne forsira nikoga, ali se može napraviti mnogo toga. Odlični su profesori, ravnateljica je odgovorna i nastoji potaknuti aktivnosti. Brzo sam se prilagodio na srednju školu, a bilo mi je zanimljivo kad bih naišao na teme o kojima nisam ništa znao. U Učeničkom domu sam i, kada sam tamo, provodim vrijeme s cimerima, a vani sam s drugim prijateljima iz škole, ali i s ostalima s dodatnih sadržaja na koje idem.
Što je sa samim radom odabranim za časopis?
- Mogao bi biti objavljen u razdoblju između tri i sedam mjeseci. Ovisi o tome koliko će se trenutna verzija rada svidjeti urednicima, koliko će toga treba urediti i koliko puta doraditi. Časopis izlazi dvaput godišnje.
Bliži se završetak srednje škole; kakvi su planovi za budućnost?
- Treću godinu sam sudjelovao na Državnom natjecanju iz matematike i time imam izravan upis na Matematički odsjek PMF-a. Stalo mi je do kvalitete obrazovanja, ne samo zato što je fakultet na dobrom glasu. Želim posvetiti karijeru tome, cijeli život, i vjerojatno će to biti neki fakultet u inozemstvu, barem mi je to aspiracija. Budući da sam dobio 'Harvard Book Award', raspitao sam se kako izgleda studiranje na Harvardu, kakva su očekivanja. Dobio sam priliku da ovo ljeto posjetim Boston i Harvard, dati intervju i vidjeti kako izgleda fakultet, a isto tako i za MIT (Massachusetts Institute of Technology, op.a.), koji je također u Bostonu. Gotovo je sigurno da ću se prijaviti za Harvard, ali nije sigurno hoću li upasti. Sad već puno znam o Harvardu, imam kontakte roditelja učenika koji su bili na Harvardu. Sviđa mi se, vidim se tamo i moj je cilj studirati na sličnim fakultetima, ako ne i samom Harvardu.
Iako je za takvo pitanje vjerojatno prerano, je li cilj prije svega uspjeti u karijeri ili raditi na dobrobit zajednice?
- Matematičari se bave nekim područjem samo zato što ono postoji, kada shvate da je iza njega bogata teorija, bez obzira na primjenjivost. Što se desi? Svako malo se dogodi da teorija nađe primjenu negdje drugdje. Recimo, teorija brojeva razvila se kao rekreativna matematika, kada su se ljudi pitali koja su svojstva brojeva. S pojavom kompjutera našla je primjenu u kriptografiji i to je primjer. A ona je tu od starih Grka, pa i ranije, u istočnim kulturama. Što ja želim? Razumijeti matematiku što bolje i pridonijeti joj. Pitanje je bi li to našlo primjenu za širu publiku. Matematika, osim svijeta u koji živimo, obuhvaća i šire svjetove, pa i ono što nadilazi realnost. Interes mi je da doprinesem matematici. To je pitanje koje se vječno postavlja i nema konkretnog odgovora. Nitko ne zna što će biti.
