Glavan je lošinjski kapetan s velikim međunarodnim iskustvom, odnedavno na mirnijem radnom mjestu lučkog pilota u Malom Lošinju. Pozvao je svoje kolege iz Kluba pomoraca Lošinja, javio se Turističkoj zajednici, pozvao novinare, sve kako bi svojemu kolegi i prijatelji Milu Sršenu organizirao dan za pamćenje, na dan njegovog posljednjeg isplovljavanja trajektom "Lastovo" iz Malog Lošinja prema Zadru, nakon čega mu slijedi mirovina. Ovim brodom zapovijedao je sedamnaest, od ukupno četrdeset godina pomorske karijere.
Glavan nas uvodi u neveliku, a i niti dva metra visoku časničku blagovaonicu "Lastova", 72-metarskog trajekta izgrađenog prije gotovo šest desetljeća u Japanu, a od 1978. godine u floti "Jadrolinije". Sada, u visokoj sezoni, "Lastovo" svakodnevno u 9 sati ujutro isplovljava iz zadarske luke Gaženice, pa prema Istu, Olibu, Silbi, Premudi i Malom Lošinju, da bi iz Malog Lošinja u 16.30 krenuo u suprotnom smjeru do dolaska u Gaženicu u posljednjem satu dana. Još s obale čuli smo žamor i zvuk harmonike, a gore, kapetan Milo Sršen, Mljećanin s dubrovačkom adresom, ganut, ali i ozbiljan, svjestan da i posljednja plovidba u radnom vijeku vrijedi kao i svaka druga i da putnike i automobile treba sigurno dovesti na odredište. Ovdje je vodstvo Kluba pomoraca na čelu s Luciom Jurjakom, donijeli su kap. Sršenu na dar svoju "Zlatnu knjigu lošinjskog pomorstva" iz pera dr. Julijana Sokolića. Dalibor Cvitković predstavlja Turističku zajednicu, donio je krokant i Sršenu dao sablju u ruke, da simbolično razbije ovu slasticu. Na stolu je i janjetina, vino, kolači. Glavan novom umirovljeniku daruje brodsku maketu i malu "ciminjeru". Kraj kapetana Sršena njegov je kolega Saša Jurat iz šibenske Udruge pomorskih kapetana i časnika. Slovi kao jedan od najzaslužnijih što će nedavno "umirovljeni" brod "Tijat", itekako poznat stanovnicima Lošinja i susjednih manjih otoka, izbjeći rezanje i postati ploveći muzej, a ovom prilikom harmonikom "razigrava" sve prisutne. Ovdje je i Tina Smirčić-Mišljenović, poentira da "Lastovo" povezuje dva njena najdraža otoka, Lošinj i Premudu...
Krokant je razlomljen kapetanovom sigurnom rukom, a cijeli ostaje komad na kojemu su ispisani nazivi dva broda - "Perast" i "Lastovo". Za "Lastovo", jasno je zašto je ovdje, a "Perast"? Tim je brodom, izgrađenim u Malom Lošinju, Milo Sršen zapovijedao ratne 1991. godine, kada je "Perast" povezivao Dubrovnik, Elafite i Mljet. Odlučeno je da brod služi ne samo za prijevoz putnika, nego i ratne opreme. Sršen je u studenom 1991. godine na predahu, ako se tako mogao nazvati život u ugroženom Dubrovniku; zamijenio ga je kolega Muhamed Čerimagić. Dan je žestokog srpsko-crnogorskog napada na grad, ali "Perast" tog 1. listopada isplovljava, dolazi u Slano. Neprijateljske patrole ne daju posadi da se vrati u Dubrovnik, a "Perast" ostaje privezan u Slanom, također pod napadom. Krenulo je iživljavanje nad brodom, presječeni su mu konopi, plutao je bez kontrole, dok su mu granatom uništavali komandni most. Diverzanti Hrvatske ratne mornarice uspjeli su 19. studenog izbaviti samo čudom nepotopljen "Perast" i dotegliti ga do Korčule. Pokušaj bijega iz gorućeg Slanog nije preživio brat kapetana Sršena, upravitelj stroja Pero Sršen...
Vratimo se, ipak, proslavi... Danas u 16.30 sati, nakon što su čestitari napustili brod, "Lastovo" je zaplovilo prema izlazu iz luke Malog Lošinja, a negdje na pola puta dočekala ga je flota novih čestitara - brod "Nerezinac", policijski brod "Trsat", druge barke... "Lastovo" odgovara zvučnim signalom i izlazi iz luke, prema jugu, čekaju ga Premuda, Silba, Olib, Ist i Zadar. Kapetana Mila Sršena čeka mirovina.
