Klub je formalno utemeljen na sjednici proširenog sastava Inicijativnog odbora 21. travnja 1976. godine u Malom Lošinju, na inicijativu srednjoškolskog nastavnika tjelesnog odgoja Ante Šolića, a za prvog je predsjednika izabran liječnik Ante Božin, ujedno visoki općinski dužnosnik.
Sedam godina ranije, u proljeće 1969. godine, dotadašnji plodni vrtovi na predjelu Bočac pretvoreni su u parkiralište, ali nedugo potom prevladalo je razmišljanje da bi tu površinu trebalo prenamijeniti u sportsko igralište. Na dijelu nove asfaltne površine, bližem putu za Dražicu i Čikat, ucrtano je košarkaško igralište i otada je Bočac postao stjecište lošinjskih zaljubljenika u košarku. Kako to već biva, veliki poticaj mladima za bavljenje košarkom dala je zlatna medalja reprezentacije Jugoslavije predvođene Krešimirom Ćosićem na Svjetskom prvenstvu 1970. godine u Ljubljani. Organizirane su košarkaške sekcije lošinjskih škola, odigravane utakmice između momčadi razreda i škola, momčadi su uključene u prvenstva osnovnih i srednjih škola Hrvatske, a i prije samog osnivanja kluba povremeno je nastupala selekcija Lošinja.
Kako je uz novi klub odmah stala ovdašnja Samoupravna interesna zajednica (SIZ) za fizičku kulturu, osiguran je novac za početak rada, pa je već u svibnju 1976. godine KK "Lošinj" ušao u natjecanje, Zonsku ligu - skupinu "Istok". Treba naglasiti da tada još nisu sva košarkaška natjecanja, odnosno klubovi, imali dvorane na raspolaganju, pa se u nižim rangovima još igralo na otvorenom.
U prvom kolu Lošinjani su u gostima izgubili od "Škrljeva" 56:70, a u drugom su odigrali prvu domaću utakmicu, pobijedivši "Crikvenicu" 82:45. Pod vodstvom trenera Šolića, pred navijačima na Bočacu igrali su Mihajlo Perenčević, Đino Sablić, Dragan Stojanović, Vlado Tomasini, Milijan Marković, Gvozden Pecić, Željko Milković, Marijan Magazin, Zoran Lipić, Predrag Janković, Dario Horvat i Nebojša Rakić. S velikim vremenskim odmakom, zanimljivo je vidjeti koji međusobni poslovni i prijateljski odnosi i dalje cvatu.
Nastup u ligi bio je pun pogodak, jer je "Lošinj" u četrnaest utakmica imao jedanaest pobjeda i tri poraza i s 22 boda podijelio prva dva mjesta sa "Škrljevom" - dalje su se plasirali "Crikvenica", "Rab", "Bajer" iz Fužina, "Sloga" iz Otočca, "Vinodol" iz Novog Vinodolska i treća momčad riječkog "Kvarnera". Prema pravilima, sa "Škrljevom" je odigrana "majstorica" na neutralnom terenu, koju je "Lošinj" dobio sa 79:78, a potom su Lošinjani pobijedili i u razigravanju za ukupnog pobjednika Zonske lige, pobijedivši riječku "Brajdu" 74:69 i tako već u drugoj sezoni postali članovi Regionalne lige - istarske skupine.
U međuvremenu, prešavši u novoizgrađenu sportsku dvoranu u neposrednoj blizini igrališta na Bočacu, lošinjska je košarka imala razdoblja vrlo dobrih rezultata, nastupanja u Hrvatskoj ligi osamdesetih godina, u novije doba zapažene sezone u A-2 ligi HKS-a, bila je odskočna daska za angažmane u većim klubovima, ali imala je i faze slabijih rezultata i boravka u niskim natjecateljskim rangovima te stagnacije omladinskog pogona, pri čemu je odmogao i pad zanimanja za košarku u Hrvatskoj uslijed slabijih rezultata reprezentacije i klubova. Privremeno blokiran "koronakrizom", lošinjski je košarkaški klub posljednjih godina mnogo pažnje posvetio radu s najmlađima.
