Dok brodogradilišta dominira prepoznatljivom panoramom Cresa koja se otvara s ceste iz smjera Lošinja i, kao takav, već je postao jedan od simbola najvećeg mjesta na najvećem hrvatskom otoku. Prije dvije i pol godine, većinski je vlasnik "Brodogradilišta Cres" postala "Cresanka", sama u većinskom vlasništvu talijanskog poduzeća "Agrituristica Lignano". Tada je najavljeno da će tehnološki zaostalo brodogradilište s vremenom biti prenamijenjeno u funkciju nautičkog turizma.
Bojana Vuksanović u posljednje se vrijeme bavi mogućnostima za novu ulogu doka, najvećeg pojedinačnog škverskog objekta, u njegovom novom poslovnom životu, nakon što više ne bude u sadašnjoj funkciji.
"Jedna od budućih funkcija doka mogla bi biti muzej brodogradnje, ali ne u smislu ustanove u kojoj se na ulazu plati karta i potom dalje razgledava, već kao javni prostor s više namjena - sadržajima buduće marine, kafićem, knjižnicom o povijesti brodogradnje, izložbenim prostorom za makete brodova i fotografije, prostorima za umjetničke studije, prodavaonice suvenira, prostorima koji bi bili iznajmljivani za događaje poput predavanja i umjetničkih radionica - sve ovo kao posebni 'lokali' uz 'glavnu ulicu', duž doka do dolaska na krajnju točku, s koje puca pogled na more, ali i koja se vidi sa svih strana. Vezovi marine mogli bi biti postavljeni uz površine koje bi se postavile uz bočne strane doka, dužine po 100 metara", obrazlaže arhitektica i dodaje: "Pokretnim elementima poput površine na tračnicama i zastora, prostor bi se mogao brzo prilagođavati potrebama događaja. Prostor je arhitektonski racionalan i pruža razne mogućnosti primjene."
Za potrebe ovog projekta, Vuksanović je obavila istraživanje njegove povijesti. U creski je škver dopremljen 1983. godine iz Tivta (Boka kotorska). Do tada je bio objekt Jugoslavenske ratne mornarice, što je znatno zakompliciralo istraživanje.
"Indicija je da je ovo posljednji dok u Hrvatskoj iz austrougarskog doba. Po svemu sudeći izgrađen je u Puli, te mi je mnogo informacija dao Zvonimir Freivogel iz Pule, koji piše knjige o ulozi Pule kao austrougarske vojne luke. Osim toga, praktično nema drugih sistematiziranih materijala i nevjerojatno je koliko je malo građe o tome", kaže arhitektica kojoj je bivši direktor brodogradilišta Mate Ferarić ustupio mnogo materijala iz vlastite arhive i ispričao mnogo o dolasku doka u Cres, što je tada za škver bio značajan tehnološki korak naprijed; početak novog razdoblja u radu.
"Navijam za to da dok ostane u Cresu, ali mogao bi se uklopiti i drugdje, primjerice u Puli, jer predstavlja kuriozitet i važan je za povijest hrvatske brodogradnje. Gradovi se trebaju ponositi svojom poviješću, a ne gumicom brisati svoju gospodarsku baštinu", zaključuje naša sugovornica, koja projekt predstavlja na međunarodnim strukovnim konferencijama, pa će tako idući tjedan u Rijeci govoriti na konferenciji "Pro-Torpedo".
Projekt Bojane Vuksanović otkupila je "Cresanka", čiji nam je direktor Stevo Filinić kazao da je prenamjena doka samo jedan od tri moguća raspleta. "Procjenjujem da ćemo za približno pet godina naći adekvatnu zamjenu, vjerojatno suhi dok većih dimenzija, a do tada će postojeći dok biti u funkciji i dalje ćemo ulagati u njega", rekao je Filinić, navodeći i mogućnost da se dok potopi na prostornim planom Grada Cresa predviđenoj lokaciji u uvali Buc, na trideset metara dubine, kao atrakcija za ronilačke turiste.
