U ulozi nakladnika je Klub pomoraca Lošinja, u čijem časopisu "Pomorac" Martinolić posljednjih godina objavljuje teme iz lošinjske povijesti, s tim da je u prvom svesku kronologija povijesti Lošinja od najranijih zapisa do 1950. godine, a u drugome gospodarska povijest Lošinja, niz mini-biografija istaknutih osoba iz povijesti te razni prilozi sa zanimljivostima.
Uoči sutrašnjeg predstavljanja, postavili smo nekoliko pitanja autoru...
Što ste po struci i koje ste poslove dosad radili?
- Po struci sam ekonomist s petnaest godina radnog staža u "Jadranci", a nakon toga 26 godina obrtnik. Od kraja prošle godine član sam najmnogobrojnijeg kluba u državi - umirovljenik.
Otkud interes za lokalnom povijesti? Je li proizašao iz obiteljskih priča? Koje razdoblje vam je najzanimljivije za proučavanje?
- Od najranijih me dana zanima što je bilo. Najprije iz obiteljskih priča, zatim u školi, kada sam bio uvijek radoznali učenik povijesti i onaj koji guta knjige povijesne tematike bilo kojeg razdoblja. Lokalna povijest je posebna strast. Imao sam sreću da sam kao dječak poznavao ljude s kojima sam o tim vremenima razgovarao unedogled, tako da sam iz prve ruke dobivao informacije o događajima od kraja XIX. stoljeća pa naovamo.
Koji su bili glavni izvori literature u pripremi knjige? Od kojih suvremenika ste dobili najveću pomoć i poticaj za rad?
- Postoji obimna literatura o raznim segmentima otočke povijesti; kako starije i rijetke publikacije, tako i suvremena izdanja domaćih i stranih autora. Dio tih radova je gotovo ili potpuno nepoznat našoj javnosti. Radi se o preko 1200 tiskanih djela, plus još puno veći broj dnevnih novina, vrlo starih, iz 30-ih godina XIX. stoljeća pa nadalje. Ono što ovom djelu daje posebnu vrijednost je činjenica da je uložen velik trud i dugo vrijeme provedeno u državnim arhivama, ponajviše Rijeke i nešto manje Trsta, za pregled obimnog arhivskog fonda originalnih dokumenata.
Koji kriterij ste odabrali za ulazak pojedine informacije u kronologiju, odnosno kako ste odvajali bitno za knjigu od ostale građe?
- Svaka informacija u povijesnom istraživanju je bitna, pogotovo ona koja potvrđuje ranije iznesenu tezu novim dokazima. I sama hipoteza je intrigantna, tim više ako na kraju istraživanja rezultira njenom potvrdom.
Jeste li u istraživanju "osporili" nešto iz dosad objavljenih knjiga o otočnoj povijesti, možete li dati primjer? Postoji li neka "ekskluziva", u smislu da još nije bila zabilježena u dosad objavljenim knjigama o povijesti Lošinja?
- Ovo djelo je zaista obimno i zahvaća vrlo dugo vremensko razdoblje te je gotovo sveobuhvatno po pitanju tema koje obrađuje. Dovoljno je reći da za prosječnog poznavatelja naše otočne povijesti ovdje se iznose velik broj potpuno novih informacija i to kako opisnih tako i brojčanih. Njihov broj je u domeni troznamenkastih brojeva. Za dosad dobro informirane čitatelje njihov broj će ipak biti uvjerljive dvoznamenkaste veličine.
Naveo bih ovdje samo dvije velike novootkrivene činjenice. Zaslužni promicatelj lošinjskog pomorstva dr. Bernardo Capponi nije rođen, kako se do sada svugdje navodi 1758., već 1767. godine. Samim time, njegov dolazak na otok kao mladoga liječnika nije mogao biti 1782., kako se uvijek navodi, već 1789. ili 1790. godine, odnosno nije mogao biti poticatelj i sudionik pomorskih pothvata u vrijeme kada mu se oni pripisuju, jer tada je četrnaestogodišnjak ili petnaestogodišnjak. Ovo otkriće ni u čemu ne umanjuje sve njegove zasluge za naš otok nakon 1790. godine. Podaci kojima se dokazuje izneseno su iz službenih crkvenih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih, kao i iz arhiva sveučilišta u Padovi koji pokazuju da je ondje diplomirao 1788. godine. Drugi primjer seže u listopad 1836. Tada je novoosnovani 'Austrijski Lloyd' u tiskovinama oglasio kako će luksuzni parobrod na lopatice 'Principe Metternich' 8. listopada krenuti iz Trsta na kružno putovanje po Dalmaciji u trajanju od deset dana. Trebao je usidriti i u Malom Lošinju gdje je za turiste-putnike bio planiran razgled mjesta. Naglašavam objavljenu formulaciju: putovanje radi razonode (viaggio di divertimento) što znači preteča modernog kruzing-turizma. Rečenog dana brod je isplovio, ali radi vrlo lošeg vremena doplovio je samo do prvog planiranog odredišta, u Rijeku, gdje im je priređen carski doček. Sljedeći dan se vrijeme nije smirilo i brod je zaplovio natrag u Trst. U slučaju da je cijelo krstarenje bilo realizirano, Lošinj bi, poput nekih drugih gradova, možda mogao 1836. uzeti kao godinu početka turizma na našem otoku. Pomaknuti početak turizma za gotovo pola stoljeća unatrag?
Kako ste postupili s bilježenjem osobnih imena i prezimena, s obzirom na mijene u grafiji?
- Imena osoba u svom djelu uvijek donosim u izvornom obliku, što znači onako kako su se osobe potpisivale i bile službeno uvedene u dokumentima. Ako je to napisano na talijanskom jeziku, tada prvi spomen osobe u knjizi navodim u zagradama i u hrvatskoj grafiji. Drugačiji pristup tom kompleksnom pitanju, po meni, značio bi nastavak duge tradicije prekrajanja prezimena onako kako je u datom trenutku obligatorno ili u najboljem slučaju oportuno. Primjer moje majke, rođene 1939. godine, pokazuje kako je način pisanja prezimena mijenjan čak sedam puta u šezdesetak godina.
Kako ste odlučili zaključiti kronologiju s 1950. godinom, koja "presijeca" razdoblje velikih poratnih promjena, odnosno ne predstavlja zaokruženje povijesne cjeline?
- Prikaz kronologije završava godinom koja sama po sebi nije prijelomna u povijesti otoka, ali označava kraj turbulentnih vremena nakon Drugog svjetskog rata. Bio sam mišljenja da bi čitatelju bile uskraćene prevažne činjenice ukoliko bi kronologija završila 1945. godine. Prve godine nakon rata iznesene su na temelju svih meni dostupnih podataka koji pokazuju svu zamršenost novih okolnosti, ali i novih realnosti Lošinja, i tada u sklopu Hrvatske, ali unutar Jugoslavije.
Planirate li nastaviti kronologiju i/ili razraditi neko od ranijih razdoblja u nekoj od sljedećih knjiga?
- Postoje planovi za nove povijesne otočke projekte. Bolje rečeno, prikupljanje novih podataka je kontinuirani proces. Kada materijala bude dovoljno, odlučit će se o nastavku pisanja, recimo do 2000., zašto ne? U međuvremenu, prvi sljedeći projekt trebao bi biti temeljita povijest otočkog humora XIX. i XX. stoljeća. Zanimao bi me i stariji pristup temi, ali izvori se tu naziru tek u obrisima. To je također opsežan projekt, čija se realizacija planira srednjoročno. Na kraju trebam istaknuti kako ovako složen i obiman rad na knjizi ne bi bio moguć bez stručnih savjeta i sugestija, pogotovo zato jer se radi o mom prvijencu. Osim isticanja tehničkih pomoći, zahvalnost ide i sponzorima bez čije potpore danas nije moguće dovesti ovakav projekt do realizacije.
